David Kelečić - intervju s game & narrative designerom
David je dobitnik dvije književne nagrade, lead game designer u jednom od najvećih domaćih studija - Playrix Croatia - te predavač game designa u Machini. U intervjuu nam je odgovorio što točno radi game designer, kako se zaposliti na toj poziciji te kako izgleda tečaj game designa u Machini!
Trenutno radiš u Playrix Croatia, možeš li nam reći više o svojoj poziciji?
Radim kao Lead Game and Narrative Designer što znači da nosim dvije srodne, ali opet i dosta različite uloge.
Sa strane game designa definiram temeljna pravila i matematiku po kojima igra funkcionira. Svaki aspekt igre se opisuje kroz specifikacije i tablice po kojima programeri pišu kod, a artisti pripremaju materijale.
Na primjer, za pravila kako igrati Monopoly dovoljne su dvije stranice, ali game designer mora opisati sva polja koja Monopoly ima, kakva im je funkcija, koje su im vrijednosti, navesti sve opcije kartica iznenađenja, prilika i sl. To je pak mnogo veći i kompleksniji dokument.
Sa strane narativa, sada sam više u savjetodavnoj ulozi gdje pomažem prilikom formiranja strukture priče, komentiram ideje za radnju i definiram načine kako će ona izgledati u igri. Također, usmjeravam narativce u smislu lakše ili teže realizacije od zamišljene priče unutar programskih ograničenja koja imamo u igri.
Dobitnik si dvije nagrade SFERA i jednog Arterfakta. Ispričaj nam kako si se počeo baviti pisanjem i o djelima za koja si nagrađen.
Pisanjem sam se počeo baviti prije 14 godina kada sam objavio prvu kratku priču. Pisao sam primarno unutar žanra spekulativne fikcije što znači SF, fantasy i horor. Hrvatska žanrovska scena je iznenađujuće aktivna te postoji niz redovitih godišnjih zbivanja poput SferaKona koji objavljuju zbirke odabranih radova.
Jednu SFERU i Artefakt sam dobio za priču Imago ultima. Tadašnji natječaj za apokaliptičnu 2012. godinu je tražio priče o “smaku” svijeta. Htio sam izbjeći klasične premise propasti našeg svijeta pa sam ispričao priču o smaku pakla. Radi se o fantasy priči u kojoj posljednji demon prepričava kako su sile dobra osvajale krug po krug pakla, a propitkuje se odnos dobra i zla.
Druga priča koja mi je osvojila SFERU je bila minijatura Dječak i Mora. Minijature su možda najteža književna forma zbog iznimnog ograničenja znakova gdje se važe svaka riječ pa mi je zato ta nagrada veoma draga. Pisana kroz oči More, bića slavenske mitologije, istražujem neobičan odnos nje i dječaka koji je žrtva obiteljskog nasilja.
Koji ti je najzabavniji dio posla? Koji dio je najteži?
Rekao bih da je najzabavniji dio zapravo tim ljudi s kojima se radim na igri jer unutar industrije videoigara većina ekipe stvarno voli svoj posao. Motivacija i zafrkancija su uvijek na razini i mislim da je to najveća razlika u odnosu na ostale industrije.
Naravno, nema ništa ljepše nego kad nakon nekoliko mjeseci rada vidiš neki svoj sustav kako zaživi u praksi. Velik bonus ako se još i sviđa igračima!
A najteži… Dizajn igara je jako osjetljiva stvar. Uvijek se cilja ona fina granica zabave i izazova koju je jako lako promašiti. To je u biti ogromna odgovornost i cijeli projekt može patiti ukoliko game design ne odradi dobar posao. Srećom, zato su tu testiranja i prototipi, ali uvijek ulazim u proces s malom knedlom u grlu :)
Koje programe najviše koristiš u poslu?
Moji glavni i osnovni programi su Google Documents i Google Sheets, odnosno Word i Excel. Često je potreban alat za izradu dijagrama tako da su ovdje opcije alati poput Microsoft Visio ili LucidCharta. Dobro je znati bilo kakav alat za grafičku obradu tako da je Photoshop koristan, ali za lakše primjere može poslužiti i običan Paint :) U narativu se može koristiti Google Sheets, Twine ili nešto profesionalniji Articy Draft. Naravno, potreban je i alat za praćenje taskova koji koristi cijeli tim, a to se određuje na razini poduzeća.
Što, po tvom mišljenju, ljudi najčešće krivo shvaćaju u vezi game designa?
Mislim da se najčešće iznenade s omjerom kreative i organizacije. Istina, imam priliku smišljati sustave i pravila za igre što je veoma kreativan posao, ali iza svakog cool efekta u igri postoji i velik broj stranica koje je netko morao napisati, predvidjeti sve potencijalne probleme i ispuniti tablice s brojkama koje to podržavaju. Taj drugi dio zahtjeva iznimnu organizaciju i pozornost na detalje te, nekim čudom, nije nužno baš tako zabavan :) Naravno, ljubav prema kreativi je nužna, ali u ovom slučaju je logički dio jednako, ako ne i još snažnije zastupljen.
Koje su vještine najbitnije da bi netko postao game designer?
Kao što sam naveo, osim kreative ovdje je iznimno bitna logika i sklonost matematici. Ne mislim nužno na kompleksne formule, ali ako radite kako treba, nagledat ćete se tablica i formula koje ih definiraju. Nadalje, očekuje se smisao za narativ, ali i preciznost izražavanja da sve bitno sažmete u što manje teksta.
Dobro je razumjeti psihologiju igrača i imati oko za lijepe detalje kako bi mogli što bolje surađivati s artom. Ovisno o projektu, može vam super doći malo znanja iz arhitekture da bolje surađujete s 3D-om ili zbog level designa. Nadalje, bilo kakvo znanje programiranja izrazito olakšava komunikaciju s programerima i sl.
Dakle, poprilično širok spektar znanja i interesa koji je dostojan pojma renesansnog čovjeka :)
Kako si zamislio svoj tečaj game designa u Machini?
Spoj svega što sam navodio do sada :) Polovica tečaja je posvećena narativu gdje polaznici uče što je dobra priča, koji su joj elementi, kako smisliti zanimljive likove i sl. Također, postepeno uvodimo posebnosti pisanja za videoigre jer se pisanje za taj medij podosta razlikuje od klasičnih medija poput knjige ili filma. Uči se i postavljanje strukture i organizacija materijala, pisac u industriji videoigara to itekako mora znati jer tekst za igru najčešće ne nastaje u Wordu, nego u Excel tablici.
U game design dijelu tečaja uspostavljamo dizajnerski mentalni sklop, kako opisati i strukturirati sve potrebne sustave za igru. Jako je bitan element razumjeti ograničenja s kojima se dizajner suočava. Svi počnemo s nekakvim grandioznim idejama koje najčešće nisu izvedive u praksi. Cilj mi je da polaznici nauče kako to prepoznati i spustiti se na zemlju da dobiju projekt koji je izvediv. Postoji previše priča o nikad dovršenim projektima jer su ljudi uzeli prevelik zalogaj i želim da moji polaznici budu mudriji :)
U tečaju koristiš i gamification tehnike. Možeš li nam reći nešto više o tome?
Kao primjer show, don’t tell koncepta, uspostavio sam poprilično kompleksnu tablicu koja prati razvoj svih polaznika u timu. Svaka osoba ima svog lika sa standardnim RPG statusima i inventory sustavom.
Primjerice, +1 snagu zaslužuje onaj tko odradi deset čučnjeva ili sličnu vježbu jednom po predavanju :) +1 inteligencija ide za predaju zadaće, a bonus +0.5 bonusa za ranu predaju.
Cilj je da polaznici komentirajući međusobne zadaće uče na greškama tako da tko da feedback na sve tjedne zadaće dobiva bonus od +2 mudrosti. Inventory se puni predmetima osvojenima na bonus zadaćama, a +1 sreća ponekad dođe za pametan komentar!
Sve se zadaće predaju u predefiniranim tablicama, a svi se bodovi automatski pune u glavnu tablicu pa onda imamo tjedne izazove gdje se zajedno kao tim (jer razvoj igara jest timski posao) suočavaju s monster of the week izazovom. Art čudovišta mi je ustupila talentirana artistica Katarina Jukić, a ja sam ih narativno obogatio tako da svaki predstavlja neki od tipičnih problema iz svijeta industrije videoigara.
Imamo super rezultate, ekipa je jako motivirana, a usput na primjeru uče zašto toliko propovijedam o tim tablicama :)
Obzirom da ne postoji formalno obrazovanje za game designera, kako se zaposliti na toj poziciji?
U industriju videoigara sam ušao kao asistent produkcije temeljem iskustva kao project manager i poslovni analitičar u IT-u. To znači da sam već tada znao jako dobro definirati pravila i sustave te osigurati da se zamišljeno implementira kroz cijeli tim.
Iskustvo pisanja u žanru mi je više dalo mentalni sklop da bolje razumijem tematiku projekta. Uz sve to, ipak mi je trebalo vremena da naučim što sve znači posao game designera da bih ga mogao raditi.
Generalno, preporučio bih bilo kakve edukacije s tog područja i što više prakse na vlastitim projektima unutar manjih indie timova i inkubatora.
Čak i samostalno možete puno toga naučiti ako konstruirate kompleksniju priču u besplatnom narativnom programu Twine. Također, dobro je pokušati ući u industriju preko drugih uloga, npr. tester ili narativac, naučiti o procesima rada te internim promaknućima doći do uloge dizajnera. Teško da ćete vidjeti natječaj za game designera na kojem se ne traži konkretno radno iskustvo tako da ovo stvarno jest varijanta kokoš ili jaje problema.